O njoj se priča, svi je nose, otežano ju je staviti pod kontrolu, u stanju je dopratiti mnoge neugodne tegobe svom domaćinu, vrlo je uporna, borbena i strastvena kada je riječ o slatkoj hrani. Često se misli da donosi samo loše i da je isključivo zlica, no ipak, manje je poznato da je ponekad njena uloga ni manje ni više – zaštitnička. Riječ je o Candidi.
Kako ritam života postaje sve brži, utoliko je lakše oslabiti organizam i podleći funkcionalnim smetnjama. Neka od njih dolaze u pratnji neugodnog gljivičnog prerastanja. Zato ćemo ovdje nastojati približiti ulogu candide i njeno prerastanje i koliko je ključan pristup pri njenom suzbijanju, koje su moguće posljedice, te kako mudro zaobići tešku i dugotrajnu borbu s candidom.
Upoznajte Candidu i mjesta gdje živi
Candida je vrsta gljivice i spada u podvrstu kvasaca ili kvasnica, sićušnih mikroorganizma koji su prirodno prisutni na površini svih živih tvari. Prema medicinskim izvorima nalazi se u svima nama kao saprobiont. Saprobionti su mikroorganizmi koji su dio flore probavnog trakta (simbionti) i imaju ovdje važnu ulogu – razgrađuju organske tvari koje enzimi ljudskog probavnog trakta ne mogu razgraditi. Najčešći tip kvasnice zove se Candida albicans, što bi u prijevodu značilo – blistavo bijela. Postoji dvjestotinjak podvrsta Candide albicans, a također, postoji i stotinjak različitih vrsta Candide, najpoznatija je već spomenuta Candida albicans ili npr. Candida glabrata koja zauzima drugo mjesto.
Candida živi u tamnim i vlažnim šupljinama, te se može naći u ustima, probavnom, mokraćnom, genitalnom traktu i koži. U normalnim okolnostima gljivica je pod kontrolom nama prijateljskih bakterija, no kada je rast candide prekomjeran, mijenja se obrazac kvasnice u obrazac gljivične infekcije i tu zapravo dolazi do pojave neugodnih simptoma.
Kako dolazi do prerastanja?
Do prekomjernog rasta candide najčešće dolazi zbog iscrpljivanja organizma, neurednog životnog stila i oslabljenog imunološkog sustava. Kako je imunološki sustav u direktnoj vezi sa sastavom crijevne flore, točnije snaga imunološkog sustava ovisi o sastavu crijevne flore – to znači; poremećena crijevna flora = poremećen ili oslabljen imunološki sustav. Ako je crijevna flora poremećena nedostatkom dobre flore tada se dio, inače oportunih mikroorganizma, razvije preko mjere. Dakle, jasno je da do prekomjernog širenja candide dolazi zbog slabljenja imunološkog sustava, kojem prethodi poremećaj sastava crijevne flore. Liječnici konvencionalne kao i komplementarne medicine u tome se potpuno slažu.
Također, postoje određeni čimbenici koji potiču razvoj infekcije candidom; neprimjereno korištenje antibiotika i raznih drugih lijekova, hormona (kontracepcijske pilule, kortikosteroidi), neadekvatna prehrana (previše ugljikohidrata, slatke i konzervirane hrane, nekorištenje fermentiranih namirnica..), te brojne kemikalije, aditivi i pesticidi u hrani i okolini koje štete crijevnoj flori. Nadalje, rastu candide pogoduje i zatvor/opstipacija, kiselost organizma i smanjena razina kisika, nedostatak važnih vitamina i minerala, visoka razina toksina u organizmu, prisutnost teških metala, hormonalne promjene i naposljetku stres.
Kako se candida ponaša u organizmu?
Tijekom prekomjernog rasta, candida u organizam ispušta čak 79 vrsta toksina koji su metabolički otpad samih gljivica. Zahvaljujući svojim korijenima hvata se za crijevni zid i ako njen rast nije zaustavljen, dolazi do bušenja crijevnog zida i stvaranja sićušnih rupica koje tada dozvoljavaju djelomično probavljenim proteinima, toksinima, i samoj kandidi ulazak u krv te širenje po cijelom tijelu. Ovo stanje poznato je kao sistemska kandidijaza i može imati dalekosežno loše posljedice ponajviše po imunološki i središnji živčani sustav.
Candida se hrani jednostavnim šećerima i ima velik utjecaj na razinu šećera u krvi. Ona doslovce manipulira osjećajem gladi koju mnogi poznaju kao snažnu želju za slatkom hranom. Tijekom antikandide dijete, i samo jedan slatki obrok dovodi do ponovnog bujanja populacije kandide. Tijekom vrlo kratkog vremena populacija kandide se može eksplozivno povećati, čime se neugodni simptomi pojačavaju.
Kada posumnjati na infekciju candidom?
Kako se candida svojim korijenima hvata za crijevni zid, može prodrijeti u bilo koji dio tijela; može se proširiti do jetre, mokraćnog sustava, vagine (trajne reinfekcije kroz prodiranje iz crijeva), kože, noktiju, usta, sinusa, zglobova i drugih organa. Najpoznatija je upala vaginalne sluznice i rodnice, bijelo pranje, promjene mirisa, iscjedak, promjene na grliću maternice, promjene na prostati, kronične upale mjehura. Danas i konvencionalna medicina ove tegobe svrstava u tzv. endogene infekcije – infekcije koje potječu iz samog tijela. To “u prijevodu” znači da potječu iz debelog crijeva tj. iz poremećene flore debelog crijeva. Kronična upala sinusa, bijeli talog na jeziku, upala srednjeg uha također su na neki način u vezi s kandidom.
Stoga se prekomjerni rast candide manifestira kroz čitav niz tegoba; od kroničnog umora, nesanice, tamnih kolutova oko očiju, nadutosti, vjetrova, izraženog PMS-a , rektalnog svrbeža, zatvora ili proljeva, slabe koncentracije, smetenosti tijekom većeg dijela dana, periodičnih depresivnih stanja, slabosti mišića, oticanja zglobova, poteškoće s disanjem, migrene, anksioznosti, neugodnog zadaha, naglašene želje za slatkom hranom, pa sve do ozbiljnih problema različitog intenziteta (vaginitisa, čestih upala mokraćnog mjehura, upale crijevne sluznice, toksičnog preopterećenja jetre i bubrega, reumatizma, depresije, hormonalnih tegoba, pretilosti, problema sa sinusima, bubrežnih tegoba).
Posebna je tema sindrom propusnog crijeva (leaky guts syndrom). Kandida je važan su uzrok ovog poremećaja. Poluprobavljene tvari iz crijeva prodiru u krvotok, gdje u tom obliku ne smiju biti i zato uzrokuju pravu imunološku dramu. Mogu dovesti i do tzv. lažno pozitivnih rezultata laboratorijskih vrijednosti imunoglobulina. Vjerojatnije je da prisustvo imunoglobulina na neke uobičajene namirnice potječe zbog propusnog crijeva nego zbog “alergije/intolerancije” na dotičnu hranu.
Povezanost gljivičnog prerastanja i teških metala
Spomenute su mnoge zdravstvene tegobe gdje kandida dokazano šteti i ponaša se kao prava zlica, no sve je više podataka koji govore u prilog tome da jednim dijelom candida tijelu i pomaže, naime ponaša se zaštitnički. Radi se o toksikaciji teškim metalima.
Nažalost, naša je civilizacija dovela do pojave raznih teških metala u hrani, vodi, lijekovima i zubima. Količina teških metala je često i 1000 puta viša nego što je bila prije samo 50-ak godina. Teški metali (najčešće živa, aluminij, kadmij, olovo i dr.), preotimaju mjesta elementima u tragovima. Elementi u tragovima nalaze se u životno važnim enzimima i aminokiselinama koji sudjeluju u odlučujućim metaboličkim procesima. Teški metali prekidaju ove procese, onemogućuju regeneraciju i ometaju rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, te organizam polagano dovode u stanje sistemske iscrpljenosti.
Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), od ne tako davno, candidu sagledava kao ozbiljan zdravstveni problem. U medicinskim krugovima prihvaćena je pretpostavka da se tijelo nastoji osloboditi teških metala tako da dopušta porast candide. Poznat je tzv. visoki afinitet kandide prema teškim metalima. Candida asimilira dio teških metala i napušta tijelo prirodnim putem. U medicinskim krugovima naveliko se diskutira o mehanizmima ovog fenomena.
Postaje sve važnije utvrditi dali je candida uzrok ili posljedica nekog drugog čimbenika. Shodno tome, prečesto se pritom upravo taj faktor zanemaruje, faktor koji candidi omogući da se širi organizmom. Zato je od velike je važnosti otkriti korijenski uzrok prekomjernog rasta candide. Osobe koje se bore s candidom, najčešće posežu za uobičajenim protokolom koji nije prilagođen svakome, zbog čega je sve češća pojava da mnoge osobe i nakon nekoliko mjeseci samoinicijativne borbe ne postižu poboljšanje i ne uspijevaju candidu staviti pod kontrolu.
Stanični sporazum
Primjerice, živa sprječava respiratorne mehanizme stanicama, dolazi do njihove pothranjenosti te one postaju sve slabije što im znatno skraćuje životni vijek. U slučaju kada tako iscrpljena stanica postigne „sporazum“ s candidom ili nekim drugim patogenim mikroorganizmom, te se oni potom zbliže, tada candida za svoju staničnu stijenku, veže velike količine teških metala. Ishod tog „združivanja“ je povratak respiratornih funkcija ostalim stanicama, no zauzvrat za tu prirodnu samoobranu, gljivica zahtjeva dovoljne količine njoj omiljene hrane, što pak u slučaju infekcije candidom objašnjava pojačanu želju za šećerima i ugljikohidratima. Obzirom da je candida vrlo grabežljiva za hranom, ostalim stanicama obično ostaju ostaci. Nakon tako obilnog obroka, candida ispušta svoj metabolički otpad, pa tako ispušteni toksini dodatno opterećuju sustav koji pak uz oslabljeni mehanizam samočišćenja, otežano nalaze svoj put van te se dulje zadržavaju u organizmu. Organizam vremenom postaje preopterećen toksičnim otpadom što utječe na teže podnošljive simptome za osobu.
Kako izaći iz ovog začaranog kruga?
Nivo toksičnosti ovisi o vrsti i količini toksičnih tvari, ali i ključno, detoksikacijskom kapacitetu organizma odnosno funkcionalnom stanju prirodnog mehanizma samočišćenja (jetra, pluća, koža, debelo crijevo, limfa, bubrezi). Zato je od velike važnosti da prirodni mehanizam za čišćenje ima dovoljno energije za ispunjenje svojih funkcija. Obzirom da do bujanja candide dolazi isključivo uslijed unutarnjeg opterećenja koji iscrpljuje čitav organizam, za pretpostaviti je da prirodni mehanizam za samočišćenje već tad, prije bujanja candide nije u svojoj punoj snazi. Zbog toga je za vrijeme anticandida programa, prijeko potrebno uključiti detoksikacijske procedure koje će tijelu pomoći i olakšati izbacivanje toksina, ali i omogućiti brži dolazak do faze oporavka te bolje raspolaganje vlastitim energetskim zalihama koje pridonose urednoj preraspodijeli energije čime se prirodni mehanizam samočišćenja vraća u stanje uredne funkcionalnosti.
Promjena načina prehrane i mjesec do dva anticandida dijete uz kombinaciju postupaka koji pomažu detoksikaciju organizma, moguće je riješiti problem prekomjernog rasta candide.
Korisno je upoznati prokušane koncepte, postupke i preparate. Osposobiti se za samopomoć. Za rješavanje kroničnih tegoba, potrebno je informirati se i uložiti nešto truda. Vrijedi upoznati kako djelovati na oporavak crijevne flore i sluznice, koristiti pouzdane prirodne preparate i postupke (čišćenje crijeva, vaginalna ispiranja, čepići, vaginalete), supstituirati nedostajuću crijevnu floru (što nadilazi već svima poznate acidofilus i bifidus kulture), primijeniti postupke za detoksikaciju organizma, a kada je to potrebno potražiti i pomoć liječnika i konvencionalnih antimikotika.
